Baš kada pomislim ovde je kraj sa svežim idejama, autori sada već epskog serijala „Ledeno doba“, uvere me u suprotno. Ova franšiza koja ovoga leta ostavlja za sobom već punu deceniju postojanja, još jednom nadahnuto, sveže, šarmantno i šaljivo uveseljava sve generacije, od onih malenih do najstarijih.
Nije me predstavljalo problem, da pre nego što ću napisati ovaj tekst, odgledam još jednom sve predhodne nastavke ovog serijala, kako bih imao šansu da što detaljnije analiziram ovaj poslednji nastavak Ledenog doba „Pomeranje kontinenata“, ali i da u isto vreme pokušam da dokučim u čemu je tajna uspeha ovog sjajnog animiranog serijala.
A ako se još uvek sećate, sve je krenulo 2002 godine sa sada već čuvenim žirom, koji nesretna veverica uporno pokušava da sakrije od nekoga, iako uglavnom niko nije ni pokušao da joj ga ukrade. Tada je neuspešno zatrpavanja žira doveo samo do pomeranja „malo većeg glečera“. Ove 2012 sve je dobilo malo ozbiljniju notu, pogrešan potez iste veverice, sa istim ili bar sličnim žirom pokrenuo je proces globalnog pomeranja tektonskih ploča i stvaranja kontinenata (a uvek sam se pitao kako su ti kontinenti stvarno nastali).
Te iste 2002 došlo je i do stvaranja jedne, blago rečeno, vrlo čudne porodice. A kako sve nazvati drugačije, kada uz jednog mamuta Manfred-a od milja Manny-a, utočište nađe najluđi lenjivac na svetu Sid, a ovom paru se pridruži i njihov predhodno ljuti neprijatelj, sabljasti tigar Diego i preobrati se od krvnika u zaštitnika, pa ček i smirujući faktor u bezbrojnim situacijama. I ako od prvog trenutka svi sem otkačenog Sid-a negiraju uzajamnu bliskost, sa vremenom međusobne veze građene i razvijane upravo na njihovim razlikama pretvaraju ih u ne baš savršenu, nekako neobičnu, čudnu porodicu koju bi većina nas poželela u svom okruženju.
U međuvremenu, kroz nastavke priče, porodica se proširila, Manny je našao izabranicu svog života mamuticu Ellie, a još malo kasnije dobili su i potomstvo, sada 2012 već adolescentkinju Peaches.
Sa odrastanjem Peaches, u Ice Age IV, glava porodice Manny zadobija simptome uspaničenog oca koji bi najradije pomlatio sve one koji se približe njegovoj princezi, (kao tata Nikola u jednom našem kultnom filmu iz 2005) jer za nju niko nije dovoljno dobar, osim njene porodice i tate normalno.
Ellie kao razumna majka, pokušava da pronađe nekakvu ravnotežu i poveže pokidane niti između oca i buntovne ćerke, koju usput blago rečeno tresu hormoni puberteta.
Sid za to vreme čak ni u četvrtom nastavku ne uspeva da shvati da je njegova biološka porodica, za kojom toliko čezne, ustvari pobegla od njega. Ovoga puta, barem iz kratkog susreta sa ostatkom Sidove biološke porodice, možemo praktično da uočimo šta znači uticaj genetike na potomke, te zašto je Sid baš takav kakav jeste. Iako će ga posle kraćeg susreta ponovo napustiti, te mu povrh svega, na leđa natovariti još i baku da se o njoj brine, on će se teško miriti sa činjenicom o njihovom pravom karakteru. Sama pomisao na Sid-a i obaveza da on treba da brine o nekome, vodi u katastrofu, pa Sid često, kada realno razmislimo, ne može da se brine ni o samome sebi.
Diego, jedva uspeva da se uzdrži i ne postane krvoločni sabljasti tigar, te pomlati, ovoga puta, kompletnu Sid-ovu biološku porodicu, koja je definitivno još luđa od svog naslednika.
Kao posledica loše aktivnosti veverice, kao što je već pomenuto, doći će do strašnog događaja, „Pomeranja kontinenata“, zbog koje će se porodica posle dužeg vremena vratiti na brojno stanje iz prvog nastavka, što će reći velika trojka Manny, Sid i Diego (pardon tu je još i Sid-ova Baka).
Da li će se i kako kompletna porodica ponovo naći na okupu, kakvih tu još iznenađenja ima, kako u novim likovima a tako i u događajima neću vam otkriti. Ono što želim je da se još jednom osvrnem na sjajan utisak koji na mene iz nastavka u nastavak ostavlja ova porodica.
Definitivno njihova najveća snaga krije se u onome što bi valjda mnogi očekivali da im je najveća mana u njihovim razlikama. Te razlike oslikavaju se apsolutno u svemu, ali su najizraženije u njihovim karakterima. Ipak sa vremenom naučili su da tolerišu međusobne razlike, a da u interesu porodice svoje mane svedu na minimum, a vrline istaknu u potpunosti. Takođe svi oni pojedinačno spremni su da se apsolutno žrtvuju za najbliže, bez obzira na cenu koju zbog toga ponekada moraju da plate. Ipak ono što prevazilazi sve predhodno navedeno je ljubav, koju bezrezervno pružaju jedno drugom i koja ih uspešno održava na okupu, kao sretnu i zadovoljnu porodicu, bez obzira na probleme sa kojima se uostalom kao i svaka porodica susreću.
Stoga ne propustite ni ovaj nastavak „Ledenog doba“, ovo je priča koja svakome pruži po malo zadovoljstva, mnogo smeha i iz koje svako može ponešto da nauči, bez obzira na svoje godine.
Uživajte!
Režija: Steve Martino, Mike Thurmeier
Scenario: Michael Berg, Jason Fuchs
Uloge: Ray Romano, Denis Leary, John Leguizamo, Aziz Ansari, Joy Behar, Christopher Campbell, Alain Chabat, Ester Dean, Peter Dinklage, Aubrey Graham, Jason Fricchione, Nick Frost, Josh Gad, Ben Gleib, George Jacobs, Queen Latifah,
Trajanje: 88 minuta
Ocena filma: 8,5

Astérix et Obélix Au service de Sa Majesté
Puss in Boots – Mačak u čizmama (2011)
Rio (2011)
Paul – Pol (2011)
Seven Psychopaths – Sedam Psihopata (2012)
Skyfall (2012)
The Hobbit: An Unexpected Journey – Hobit: Neočekivano
Comme un chef – Kao Šef (2012)
The Amazing Spiderman – Čudesni Spajdermen (2012)
The Dictator – Diktator (2012)



Volite filmove? Znaju vas u svakom bioskopu? Želite da drugi čuju vaše mišljenje o nekom filmu? Javite nam se na 
